Rano prepoznavanje poteškoća mentalnog zdravlja djece i mladih i pružanje psihološke prve pomoći
Uz Svjetski dan mentalnog zdravlja 10.10. i uz Europski tjedan mentalnog zdravlja od 19. – 25. svibnja 2025.)
Kako na vrijeme prepoznati poteškoće u području mentalnog zdravlja i kako pomoći djeci i mladima u njihovu zdravom odrastanju?
Mentalnozdravstvena pismenost ne odnosi se na znanja koja imaju stručnjaci kako bi dijagnosticirali i liječili probleme mentalnog zdravlja, već se radi o znanju povezanom s ponašanjima koja doprinose osobnom mentalnom zdravlju drugih osoba u zajednici. To je skup znanja i vještina koji pomažu u prepoznavanju problema mentalnog zdravlja učenika.
Mentalnozdravstvena pismenost je skup kognitivnih i socijalnih vještina koje omogućuju osobi da dođe do informacija povezanih s mentalnim zdravljem, da ih razumije i njima se koristi radi poboljšanja i održavanja mentalnog zdravlja. Također uključuje sposobnost pružanja i dobivanja pomoći i podrške za sebe i druge; skup je znanja i vjerovanja o mentalnom zdravlju, odnosno mentalnim poremećajima, koja pomažu u njihovu ranom prepoznavanju i prevenciji. Ona uključuju znanja o mogućnostima tretmana mentalnih poremećaja koja pomažu u boljim ishodima stručne pomoći, ali i smanjenju stigme i učinkovitijem traženju pomoći.
Jačanje mentalnozdravstvene pismenosti pruža mogućnost za poboljšanje mentalnog zdravlja i na razini pojedinca i na razini populacije.
Učitelji i nastavnici su osobe s kojima učenici, uz vršnjake, provode najviše vremena tijekom boravka u školi. Oni mogu biti prvi koji će primijetiti da pojedini učenik ima poteškoća, da je uznemiren ili pokazuje znatne promjene u ponašanju.
Takve poteškoće mogu biti prolazne, no mogu značiti i početak ozbiljnih poremećaja.
Čak 50 % mentalnih poremećaja počinje prije 14.godine.Stoga je neizmjerno važno pružiti učiteljima i nastavnicima potrebna znanja i vještine kako bi u svakodnevnom radu mogli lakše prepoznati probleme mentalnog zdravlja učenika, lakše i sigurnije pristupiti i pružiti podršku učeniku s problemom te ga potaknuti na traženje stručne pomoći i tako biti značajan mehanizam u zaštiti mentalnog zdravlja djece i mladih.
PoMoZi Da je edukativni program zdravstvenog opismenjavanja odgojno-obrazovnih djelatnika u području mentalnog zdravlja djece i mladih.
Program je nastao na primjeru dobrih svjetskih praksi u okviru elementa” Zdravstveno obrazovanje” i podelementa „Mentalno zdravlje” projekta „Živjeti zdravo” Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Također, program se provodi u partnerstvu sa županijskim zavodima za javno zdravstvo i u suradnji s AZOO.
U logotipu ruke simboliziraju susret učitelja i učenika. Program je sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda.
Cilj programa je osnažiti škole i lokalnu zajednicu za učinkovitiju zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih te učinkovitije i ranije prepoznavanje mogućih problema mentalnog zdravlja.
Osnovna znanja o mentalnom zdravlju, posebno u djece i mladih su:
– znanja i vještine prepoznavanja problema mentalnog zdravlja u području depresivno-anksioznih
smetnji
– znanja i vještine pružanja psihološke prve pomoći –pravovremene emocionalne podrške
– znanja i informacije koje potiču na traženje pomoći.
Pitanje o stanju mentalnog zdravlja mladih danas se postavlja puno češće nego prije.
Razlog tomu je veća osviještenost društva i svih sudionika u procesu odgoja i odrastanja djece i mladih, ali i prepoznavanje drugačijih/specifičnih uvjeta u okruženju odrastanja.
Rano prepoznavanje mentalnozdravstvenih problema važno je zbog pravovremenog pružanja stručne prve pomoći i sprječavanja razvoja ozbiljnijih i težih problema odnosno poremećaja. Prva pomoć i podrška se pruža osobi u emocionalnoj krizi izazvanoj neugodnim životnim događajima.
Psihološku prvu pomoć mogu pružati različiti pomagači. Najčešće to nisu osobe koje su stručnjaci u području mentalnog zdravlja. Za djecu i mlade to može biti bilo tko iz njihove socijalne mreže – član obitelji, prijatelj, učitelj, nastavnik, stručni suradnik ili ravnatelj u odgojnoobrazovnoj ustanovi, liječnik, trener.
Psihološka prva pomoć podrazumijeva pažljiv, brižan i suosjećajan pristup i razgovor koji uključuje:
· Smirivanje, ohrabrivanje i pružanje nade
· Slušanje, bez zahtijevanja i pritiska da osoba govori
· Pružanje osjećaja sigurnosti
· Utvrđivanje potreba osobe
· Podržavanje povezivanja s drugima
· Olakšavanje dostupnosti informacija o tome gdje potražiti stručnu pomoć
· Stvaranje osjećaja da je osoba sposobna pomoći sama sebi
Kako bi se moglo pomoći, potrebno je usvajati verbalne i neverbalne vještine kao što su aktivno slušanje i pružanje podrške na adekvatan i podržavajući način. Ponekad je dovoljno samo sjediti s osobom koja je u krizi, u tišini. Ne treba tjerati osobu da priča o događaju ili o osjećajima ako za to nije spremna.
Važnu ulogu ima samo slušanje bez prisiljavanja na razgovor kao i pružanje podrške.
Koraci podržavajućeg razgovora u okviru psihološke prve pomoći 3P: PRISTUPI,PODRŽI i
POTAKNI.
U stvarnom razgovoru koraci nisu jasno odijeljeni, već se međusobno isprepliću.
PRISTUPI
Prvi korak podrazumijeva pristupanje i provjeravanje .Ukoliko primijetimo da se sa djetetom nešto događa, potrebno mu je pristupiti i dati do znanja da ste primijetili određene promjene u njegovu ponašanju zbog kojih ste zabrinuti.Za ovaj korak važno je osigurati prikladno mjesto i vrijeme. Potrebno je reći što ste primijetili i što vas brine kao i o konkretnom ponašanju i situacijama, izbjegavajući pritom vlastita tumačenja.
Važno je saslušati problem pružiti djetetu podršku i osjećaj sigurnosti. Nije potrebno nuditi rješenja i savjete. Dovoljno je da dijete osjeti da ga netko vidi, čuje i obraća mu se s poštovanjem, da postoji osoba koja će slušati o njegovoj patnji bez vrednovanja.
Primjer postupanja:
„ Želim ti reći da sam zabrinuta jer mi se činiš potištenim. Brinem se kad se loše osjećaš…“
PODRŽI
Potrebno je svakom učeniku pristupiti uvažavajući njegovu jedinstvenost, čime čuvate njegov integritet.
Važno je poštivati djetetove granice i dati mu do znanja da može ispričati onoliko koliko želi.
Važno je poštivati osjećaje djeteta i viđenje situacije u kojoj se nalazi.
Postavljajte otvorena pitanja koja počinju s kada, gdje, kako , što i sl. Važno je izbjegavati pitanje koja počinju riječju zašto jer ona vode zatvaranju komunikacije. Važno je postavljati i potpitanja kako bismo bolje razumjeli dijete.Takođ.er je važno pozorno slušati i usredotočiti se na ton, glas i neverbalne znakove koji odražavaju osjećaje. Povremeno je potrebno ponoviti i sažeti svojim riječima što smo čuli jer time pokazujete da slušate i da vam je stalo da razumijete.
Nikako ne smijemo u razgovoru koristiti fraze kao npr. „sve će biti u redu“, „proći će“, „ nije sve tako crno“. Bolje je reći nešto poput: „ Možemo zajedno pokušati pronaći način da ti pomognemo i riješimo problem.“
Možda neka djeca uopće neće htjeti razgovarati. U tom slučaju možete reći da razumijete i da vam se uvijek mogu obratiti za pomoć i razgovor.
POTAKNI
U trećem koraku upoznajemo dijete s mogućim oblicima pomoći i samopomoći. Oblik pomoći ovisi o stanju učenika, procjeni težine problema i procjeni je li ponašanje opasno za osobu ili druge.
U ovoj fazi možemo uključiti i druge relevantne osobe kako bismo djetetu pružili što bolju podršku uz obavezno objašnjenje zbog čega je to potrebno. To može biti razgovor sa stručnim suradnikom ili uključivanje roditelja. Moguće je da dijete ne želi uključiti roditelje jer su njegovi problemi na određen način povezani s njima. Važno je sačuvati povjerenje djeteta te s roditeljima podijeliti samo one informacije koje su nužne da se djetetu pomogne.
U nekim situacijama dijete može samo sebi pomoći i olakšati smetnje uporabom nekih tehnika samopomoći. Dodatnu emocionalnu podršku pruža i prihvaćanje pomoći bliskih osoba.
Također učitelji i nastavnici ,kao i stručni suradnici mogu biti od velike pomoći u daljnjem razgovoru i pružanju podrške.
Suradnja škole, učenika i roditelja iznimno je važna u pružanju pomoći i prevladavanju krize.
Primjer poticaja:
„Razumijem da se bojiš i da se osjećaš da te roditelji neće moći razumjeti. Pokušat ćemo im zajedno objasniti što se događa. Vjerujem da se brinu za tebe i da žele pomoći.“
„Katkad, kada smo dugo tužni, pomaže otići stručnjaku čiji je posao razgovorom pomoći da bolje razumijemo osjećaje i brige.“
„Kad bi se susreo s tom osobom, mogla bi ti pomoći da bolje shvatiš odakle dolaze tvoji osjećaji i kako si možeš pomoći.“
Navedeni koraci mogu biti korisni u svakoj situaciji u kojoj učenik pokazuje emocionalnu uznemirenost, zabrinutost, patnju ili krizu.
ZNANJE KOJIM RAZUMIJEMO I ŠTITIMO
Problemi mentalnog zdravlja djece i mladih jednako su nepovoljni i ozbiljni za dugoročno zdravlje i dobrobit, kao i problemi tjelesnog zdravlja. Kad se kod djeteta pojave promjene u ponašanju, potrebno je što prije reagirati. Za ispravno i pravovremeno reagiranje u smislu očuvanja mentalnog zdravlja važno je poznavati normalan tijek razvoja djeteta, kao i rane znakove mentalnih poremećaja. Strahovi i anksioznost dio su odrastanja. Važno je razlikovati strah koji je primarna emocija i priprema organizam za borbu i bijeg, od stvarne opasnosti od anksioznosti koja je složen, neugodan doživljaj napetosti i nesigurnosti, praćen snažnim fiziološkim reakcijama (povećanim brojem otkucaja srca, ubrzanim disanjem, grčevima i dr.)
Anksiozni poremećaji su među najčešćim poremećajima dječje i adolescentne dobi te povećavaju rizik od kasnijih psihijatrijskih smetnji. Djeca se mogu žaliti na umor, glavobolju, mučninu, grlobolju, mučninu, grlobolju, bolove u trbuhu i to najčešće prije odlaska u školu.
Na emocionalnom planu javljaju se tjeskoba, strah razdražljivost, zabrinutost i panika.
U kognitivnom funkcioniranju djeca mogu imati poteškoća s koncentracijom i pamćenjem.
Mogu se pojaviti i jasni tjelesni simptomi nelagode: drhtanje glasa, crvenilo lica i vrata, ubrzano i plitko disanje, trešnja ruku.
Mogu se pojaviti i eksternalizirani simptomi koji uključuju neposlušnost, laganje, krađu tučnjave, destruktivnost, izljeve srdžbe, bježanje od kuće ili iz škole. Sve to upućuje na to da je dijete u konfliktu s okolinom.
Posebno je zabrinjavajuća epidemija zloupotrebe sredstava ovisnosti, eksplozija vršnjačkog nasilja kao i velika i pretjerana uporaba digitalne tehnologije tj. pametnih telefona i računala kod djece i mladih. Zbog toga sve manje vremena ostaje za druženje, fizičku aktivnost, učenje ili bilo koju drugu aktivnost koja bi bila u službi njihova cjelovitog pozitivnog razvoja.
Sve navedeno može dovesti i do osjećaja osamljenosti među djecom i mladima ( istraživanja pokazuju).
Preduvjet dobroga mentalnog zdravlja djece i adolescenata je usklađenost intelektualnog, emocionalnog , socijalnog i zdravstvenog razvoja. Podrazumijeva se njihovo skladno funkcioniranje u krugu obitelji, škole, vršnjaka te zajednice, odnosno mogućnost ostvarivanja punog potencijala i dobrobiti.
Odrastanje je izazovno i zahtjevno i zato je važno spriječiti neželjena ponašanja i probleme kako bismo pomogli djeci i mladima na putu odrastanja. Sve veća pozornost se pridaje ranom prepoznavanju problema mentalnog zdravlja kako bi se omogućila pravovremena intervencija i primjereno pružanje pomoći.
SAMOPOMOĆ U BRIZI ZA MENTALNO ZDRAVLJE
Samopomoć je skup mjera i aktivnosti koje netko poduzima kako bi riješio vlastiti problem, emocionalni ili psihološki.
Brojne studije pokazuju učinkovitost samopomoći za blaže oblike anksioznih ili depresivnih smetnji kod učenika. Poznavanje i primjena tehnika samopomoći može pomoći u sprječavanju razvoja težih problema. Važno je istaknuti da samopomoć nije zamjena za stručnu pomoć kad je ona potrebna.
Učitelji mogu poučiti učenike u određenim tehnikama samopomoći.
NEKOLIKO PRIJEDLOGA ZA SAMOPOMOĆ :
· BAVLJENJE TJELESNOM AKTIVNOŠĆU
· TEHNIKE OPUŠTANJA (trbušno disanje, vježbe usredotočene svjesnosti, vođene fantazije, prepuštanje glazbi, meditacije…)
· USMJERAVANJE NA POZITIVNO
· NAGRAĐIVANJE ZA OSTVARIVANJE MALIH CILJEVA
· GRADITI OSJEĆAJ ZAHVALNOSTI
· KORIŠTENJE PROVJERENIH STRATEGIJA (dosjetiti se stvari koje su nam ranije pomogle)
· PLAKANJE
· VOLONTIRANJE
· TRAŽENJE (i primanje) PODRŠKE
· RAZRADA PLANA RJEŠAVANJA PROBLEMA
· GRAĐENJE ZDRAVIH ŽIVOTNIH NAVIKA
Napisala:
Milka Magić, učiteljica savjetnica
Izvori za pripremanje:
Nastavni ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE, Odsjek za primicanje i zaštitu mentalnog zdravlja
Bilten za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih „Rizik“.
(/https://zzjzpgz.hr/wp-content/uploads/2021/11/dvobroj-biltena-RIZIK-23_24.pdf )