2017-01-23 19:20:19

Dobar glas daleko se čuje!

Veronika Lipovec iz Područne škole Preseka ovaj je put prešla svaku granicu! Naravno, u pozitivnom smislu. Na međunarodnom „Šantićevu festivalu djece pjesnika“ u Mostaru (Bosna i Hercegovina) stručni je žiri odabrao Veroniku kao finalisticu natječaja. U konkurenciji je bilo više od 1000 radova, a sve tri Veronikine pjesme ušle su u finale. Čestitamo Veroniki i s nestrpljenjem iščekujemo daljnje rezultate!

Paula Kota, prof.

Siromah

 

Siromašne je duše i srca

I jedva hroptom diše.

Ruke, iako mu marljive i vrijedne,

Opet, loše mu se piše.

Malim koracima hoda, od muke grca.

Ali možda, u neke sunčane dane,

Hladnoća izađe iz njegova srca

 

Veronika Lipovec, Područna škola Preseka, 8. razred

 

Tragovi u snijegu

 

I hodaju oni,

kroz dol, u brijeg,

a sitne im tragove

prekrio snijeg.

 

Naviru oblaci

nad modrim nebom.

Cijela dolina

već pokrivena je snijegom.

 

Mali vrapčić

išče mrvice,

prekriše studen snijeg

njegovo malo lice.

 

A lastavica izgubljena

nad mladunčadi bdi,

makar znade ona

da spasa za njih ni.

 

I golubi prose

po bijelom Zagreb- gradu

pa lutaju njime

da pobjegnu gladu.

 

A promrzle vjeverice

u strahu i jadu

na svakome drvu

skrivenu traže nadu.

 

I hodaju one

niz dol, u brijeg.

Već sitne im trage

prekrio snijeg.

 

Al' nemaju vjeverice

tu sreću

da studenom šumom

zbog gladi šeću.

 

Prate bijelim snijegom

riđe krvi trag

gdje dječicu im milu

progutao mrak.

 

I plaču gorke suze

vjeverice male

po suzama im toplim

već pahuljice pale.

 

I cijela šuma

plače i žali

što rano uginuše

vjeverići mali.

 

Nikad u šumi

sreće nema

kad se oštra

zima sprema.

 

Samo jedno

malo mače

snijegom prti

i veselo skače.

 

I hoda i prti

niz dol, u brijeg.

Već sitne mu trage

prekriše snijeg.

 

Veronika Lipovec, Područna škola Preseka, 8. razred

 

Mislim, dakle jesam

 

Naše postojanje

nečija je zamisao.

Postojimo

jer netko misli na nas.

I naše misli postoje

da bi nam omogučile

naš kratak život.

A živimo

da bismo mislili.

Da bismo razmišljali

o životu svome

i o životu tuđem.

Svaka naša misao

mali je djelić

našeg života.

I svatko tko

razmišlja o nama

na pozitivan način

Svjetlost je

u našem postojanju.

Svaka zla misao

Vodi nas u propast,

a svaka ona dobra

U vječni spokoj.

Svaka korisna

naša misao

koristi našoj zajednici.

I dok lebdimo

kao ptice…

U našim mislima

i maštarijama

naše postojanje

samo je misao.

Ali to nije čudo

jer svaki čovjek,

kao i ja,

postoji da bi mislio

a ako mislim,

onda i postojim.

Veronika Lipovec, Područna škola Preseka, 8. razred

 

.

 


I. Osnovna škola Vrbovec