Osnovna škola Krunoslava Kutena

Jednog lijepog jesenskog jutra  zazvonila je moja budilica u 7 sati. "Danas je subota"   promrmljala sam tiho u sebi sva još pospana. I odjednom se prisjetim i kažem: "Joj, moram požuriti, zakasnit ću na planinarenje!"
Nakon što sam se razbudila, spremila sam sve što mi je potrebno za planinarenje na planini. Kada sam stigla pred školu, tamo su već bili moji prijatelji, razrednik i drugi nastavnici nastavnice iz matematike i likovnog, vjeroučitelj i nastavnik iz geografije iz PŠ Rakovec.
Kad što smo se okupili, ušli smo u autobus i otišli po djecu iz Preseke i Rakovca koja su također išla na planinarenje. Na početku puta bili smo mirni i tihi u busu,ali kad smo se razbudili, bili smo vrlo uzbuđeni i veseli.
Nakon otprilike dva sata vožnje, stigli smo do planine Klek koja se nalazi pored Ogulina, rodnog grada spisateljice Ivane Brlić Mažuranić.
Planina Klek je jako čudna planina. Posebna je zbog toga što ima zadivljujući oblik diva koji spava. Oblik planine Klek me oduševio baš kao i raznobojno otpalo lišće čije su se boje prelijevale u nijansama žute,zlatne i smeđe boje. Mnoge legende kažu da je Klek planina vještica. Tko zna?!
Da se popnemo na vrh planine,trebalo nam je dosta vremena, otprilike tri sata, jer planina Klek nije baš mala, visoka je oko 1200 metara.
Dok smo se penjali, znali smo često stati i napraviti pauzu kako bi se malo odmorili i nešto pojeli. Stali smo i kod planinarskog doma s kojeg se pružao prekrasan  pogled, a tek kad smo se popeli na vrh, osjećaj je bio neopisiv. Bilo je stvarno prekrasno!
Kada smo se spuštali niz planinu do autobusa, svi smo već pomalo bili umorni i boljele   su nas noge. Na putu kući, u autobusu je bilo vrlo glasno i veselo.
Ja sam se jako umorila, ali sam bila i zadivljena ljepotom planine Klek. Kad sam stigla kući, ispričala sam svojim roditeljima i sestri o ljepotama koje planina Klek pruža. Vjerujem da će se s mojim mišljenjem složiti svatko tko je posjetio Klek, a onima koji još nisu posjetili tu čudesnu planinu preporučujem da je posjete.

Jednog lijepog jesenskog jutra  zazvonila je moja budilica u 7 sati. "Danas je subota"   promrmljala sam tiho u sebi sva još pospana. I odjednom se prisjetim i kažem: "Joj, moram požuriti, zakasnit ću na planinarenje!"
Nakon što sam se razbudila, spremila sam sve što mi je potrebno za planinarenje na planini. Kada sam stigla pred školu, tamo su već bili moji prijatelji, razrednik i drugi nastavnici nastavnice iz matematike i likovnog, vjeroučitelj i nastavnik iz geografije iz PŠ Rakovec.
Kad što smo se okupili, ušli smo u autobus i otišli po djecu iz Preseke i Rakovca koja su također išla na planinarenje. Na početku puta bili smo mirni i tihi u busu,ali kad smo se razbudili, bili smo vrlo uzbuđeni i veseli.
Nakon otprilike dva sata vožnje, stigli smo do planine Klek koja se nalazi pored Ogulina, rodnog grada spisateljice Ivane Brlić Mažuranić.
Planina Klek je jako čudna planina. Posebna je zbog toga što ima zadivljujući oblik diva koji spava. Oblik planine Klek me oduševio baš kao i raznobojno otpalo lišće čije su se boje prelijevale u nijansama žute,zlatne i smeđe boje. Mnoge legende kažu da je Klek planina vještica. Tko zna?!
Da se popnemo na vrh planine,trebalo nam je dosta vremena, otprilike tri sata, jer planina Klek nije baš mala, visoka je oko 1200 metara.
Dok smo se penjali, znali smo često stati i napraviti pauzu kako bi se malo odmorili i nešto pojeli. Stali smo i kod planinarskog doma s kojeg se pružao prekrasan  pogled, a tek kad smo se popeli na vrh, osjećaj je bio neopisiv. Bilo je stvarno prekrasno!
Kada smo se spuštali niz planinu do autobusa, svi smo već pomalo bili umorni i boljele   su nas noge. Na putu kući, u autobusu je bilo vrlo glasno i veselo.
Ja sam se jako umorila, ali sam bila i zadivljena ljepotom planine Klek. Kad sam stigla kući, ispričala sam svojim roditeljima i sestri o ljepotama koje planina Klek pruža. Vjerujem da će se s mojim mišljenjem složiti svatko tko je posjetio Klek, a onima koji još nisu posjetili tu čudesnu planinu preporučujem da je posjete.